Prijave otvorene Prijave od 22.10.2024. 12:00 do 18.11.2024. 10:50 :: Limit natjecatelja: 150 :: 16 prijavljeno,
Trail utrka “Lanterun“ VELIKI timska/obiteljska, pojedinačno 7km
MALI djeca do 12g., hodači, nordijsko 4km
(Djeca do 12 godina su obavezna biti u pratnji odrasle osobe)
Ukoliko se odlučite prijaviti na samu utrku zasigurno ćete uživati u stazi koja cijelim putem ide uz more.
Start VELIKI LANTERUN označavamo na samoj Jadriji, na lokaciji u blizini svjetionika Jadrija gdje se krećete u smjeru “Guština vala“ i gdje započinje staza kroz samu šumu koja prati obalu preko “Čapljine“ pa sve do same Martinske koja će označavati cilj, uz obaveznu kontrolnu točku, repetitor Martinska.
Razlika u opisu druge utrke MALI LANTERUN je samo start, a on je u samoj “uvala Čapljina“ gdje nastavlja putem kao i veliki lanterun, KT repetitor Martinska nije obavezna.
(prebačaj sa lokacije Martinska na Jadriju i uvala “Čapljina“ osigurat ćemo kroz prijevoz autobusom Gradskog parkinga)
I dalje nastavljamo tijekom organiziranja sportsko rekreativnih aktivnosti ispričati dio zanimljivih povijesnih crtica same lokacije, ispričati značajne kulturno prirodne vrijednosti samog kraja, čime kao Udruge pomažemo u doprinosu sportske edukacije, edukacije o očuvanju kulturne i prirodne baštine.
Hvala što u suradnji 08 Force i BK Faust Vrančić sudjelujete u avanturističkim natjecanjima, u aktivnostima koje doprinose zdravlju sudionika, pričama u kojima se sudjeluje.
Svi ste dobrodošli.
Kratka priča jedanaestog kola
BILJEŠKE O PROŠLOSTI ITINERARA OD JADRIJE DO MARTINSKE
Današnje kupalište i naselje Jadrija ime je dobilo po Crkvi sv. Andrije izgrađenoj na otočiću (danas spojenim s kopnom) na mjestu zvanom Bisak. Nije nam poznat datum nastanka ove crkvice no najstariji spomen Crkve sv. Andrije u Kanalu sv. Ante potječe iz 1444. godine. Kada tadašnji šibenski biskup Juraj Šižgorić imenuje novog upravitelja crkve. Crkvica je postojala barem do sredine 17. stoljeća, da bi nekoliko desetljeća kasnije već bila u ruševinama. Na mjestu ove crkve 1871. godine sagrađen je svjetionik koji postoji i danas.
Mada na sjevernoj obali Kanala sv. Ante nema ostataka naselja u nekoliko se povijesnih izvora spominju sela Sićevica i Podlanovo. Ovo posljednje je i prikazano na poznatoj karti šibenskog područja glasovitog šibenskog gravera Martina Rote Kolunića. Ova su naselja možda bila smještena uz uvale Sićenica, odnosno Čapljena ili malo u unutrašnjosti. Ako su i postojala ova su sela nestala u nekome od ratova s Osmanlijama do 17. stoljeća.
Prije izgradnje Tvrđave sv. Nikole najvažniji obrambeni objekt u Kanalu sv. Ante i ujedno jedan od važnijih dijelova fortifikacijskog sustava grada Šibenika bile u dvije kule na unutarnjem ulazu u Kanal.
Sjeverna kula (izgrađena je na rtu Burnji) nazivana je Velikom kulom pa se pretpostavlja da je bila veća od one na južnoj obali Kanala. Od nje su danas vidljivi ostaci poput obrambenog bedema i branič-kule. Obje kule izgrađene su nakon 1378. godine. Te je godine admiral Vettor Pisani na čelu mletačke flote napao i zapalio veći dio Šibenika. Izvori ne spominju da je napadačka flota naišla na ikakve prepreke u Kanalu sv. Ante. Da bi Šibenik osigurali od budućeg napada s mora vlasti Šibenske komune podigle su ove dvije kule oko 1381. godine ili koju godinu kasnije. Sustav obrane uključivao je i lanac razvučen između dviju kula koji je priječio neprijateljskim brodovima da prođu Kanal i uđu u Šibensku luku.
Kule su imale i važnu administrativno fiskalnu ulogu u životu Šibenske komune. Prilikom izvoza bilo koje robe iz grada Šibenika, a pogotovo soli, strateškog resursa za tadašnji Šibenika, trgovac je morao dobiti dozvolu od kneza Šibenika te od carinskog službenika lučkog gabelota. Dozvole bi potom morao pokazati stražarima na Velikoj kuli koji bi ga ukoliko je s dozvolom sve bilo u redu pustili u Kanal sv. Ante. Svaki trgovac koji bi bio uhvaćen u pokušaju izvoza soli bez dozvole bio bi drastično kažnjen. U nekim slučajevima čak i odsijecanjem ruke. Obje kule srušene su nakon što su izgubile svoju vojnu namjenu nakon izgradnje Tvrđave sv. Nikole 1543. godine.
Obala Srimskog poluotoka Martinska naziv je dobila po crkvici sv. Martina, koja je postojala barem od sredine 15. stoljeća. Martinska je imala veliku ulogu u povijesti Šibenika kao pristanište za brodove koji su dolazili iz Doca. Te je tako povezivala područja sjeverno od Krke s gradom Šibenikom. Pristanište je imalo i svoga čuvara. Crkvica sv. Martina bila je u funkciji sve do 1725. godine od kada se u njoj prestaju održavati mise, te ona od tada služi kao zaklonište za pastire i putnike koji čekaju brod iz Doca.
S razvojem turizma u 20. stoljeću dolazi do izmjena krajolika oko Kanala sv. Ante. Početkom 20. stoljeća dolazi do opsežnog pošumljavanje obala Kanala. Da bi se olakšao pristup rastućem broju posjetitelja 1936. godine izgrađena je turistička cesta koja je završavala na pristaništu u Martinskoj, koje se tom prilikom i znatno proširuje i modernizira za pristajanje većih brodova. Kako automobilski promet tada već uzima maha na jedan je motorni brod automobile prevozio u Šibenik. Sama crkvica uklopljena je 1940. godine u novoizgrađenu zgradu restorana. Izgradnjom šibenskog mosta pristanište na Martinskoj gubi na važnosti u komunikaciji sjeverne i južne obale Šibenske luke ali opstaje kao popularno izletište do danas.
Izvor teksta
Bruno Brakus – viši kustos Muzeja grada Šibenika